RAZVOJ GOVOR OD 1. – 6. GODINE

Tijekom prve godine života posebno se intenzivno razvija intonacijski element govora u povezanosti s emocijama, gestama i mimikom. Priprema se glasovna baza govora i razumijevanje. Na temelju toga pojavljuju se prve smislene riječi. Od sada (nakon što je dijete napunilo jednu godinu i izgovorilo svoju prvu smislenu riječ) razvoj govora se prati prema broju riječi koje dijete upotrebljava. Podatke o prosječnom broju riječi u aktivnom rječniku djece različitog uzrasta dobili smo opet zahvaljujući nekim majkama-lingvistkinjama iz cijeloga svijeta koje su iz dana u dan od ro|enja svojih beba maksimalno precizno bilježile njihov govor. Tako smo došli do saznanja da normalno jednogodišnje dijete vlada s nekolicinom riječi, dvogodišnje s 200-300, trogodišnje sa 1500-2000 riječi. Dakle, bogatstvo dječjeg rječnika se intenzivno razvija2.

Svako dijete (i opcćenito svaka osoba) ima dva rječnika – pasivan i aktivan. U pasivan se rječnik ubrajaju riječi koje dijete zna, ali ih ne upotrebljava u vlastitom govoru. To su uglavnom “odrasle” riječi koji mu nisu još dostupne. Vrlo je važna veličina aktivnog rječnika djeteta odnosno broja riječi koje dijete stvarno upotrebljava u svom govo-ru i razumije njihovo potpuno značenje. Prema veličini aktivnog rječnika često procjenjujemo mentalni razvoj

U drugoj godini, osobito u prvoj polovici (12-18 mjeseci), govor se sastoji od pojedinih riječi (imenica i glagola) koje je dijete usvojilo iz govora odraslih (mama, tata, baka, deda, medo, auto itd.) ili stvorilo samo (am-am, ku-ku, bi-bi). U posljednjoj polovici druge godine dijete počinje spontano povezivati dvije riječi i stvarati svoje prve rečenice (“Daj auto!”, “Ne jesti.”, “Gdje mama?”). Nakon navršene dvije godine dijete upotrebljava u govoru rečenice, sastavljene od 2 do 3 riječi. Nastavlja se intenzivni razvoj razumijevanja. Dvogodišnji mališan mnogo više razumije nego što može samostalno izraziti riječima. Izgovor većine glasova je još nejasan. Značenje pojedine riječi je veoma široko (jedna te ista glasovna sekvenca se u različitim situacijama upotrebljava za označavanje različitih stvari). Dijete ne veže riječ za uvijek isti predmet, već za ono što mu je u tom trenutaku zanimljivo, privlačno i važno. Ta pojava, tipična za dijecu od godinu dana do dvije i pol godine, postupno se smanjuje i nestaje kad se dječji rječnik obogatio novim riječima.

U dobi od 2. do 6. godine izgovor glasova postaje razumljiv i jasan, rječnik se veoma obogaćuje i govor postaje gramatički ispravan. Od 2,5.-3. godine dijete dobro razumije kratke pričice i bajke. Od 4.-6. godine razumije složene proširene rečenice, usvojilo je značenje većine gramatičkih kategorija pa ih uporablja i u vlastitom govoru. Starije predškolsko dijete vlada uspješnim govornim sporazumijevanjem sa svojom okolinom, ali razvoj govora se nastavlja i dalje. Rječnik se i dalje aktivno bogati novim riječima, usvajaju se složenije gramatičke strukture. Tijekom razdoblja ranog i predškolskog djetinjstva stvorio se temelj